Gimnazijalci – humanitarci

Gimnazijalci i djelatnici Gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju svojim su višekratnim humanitarnim djelovanjem posvjedočili da imaju srce osjetljivo na potrebe bližnjih. Ne samo da se daju ganuti siromaštvom ljudi, znanih i neznanih, nego ih njihova muka pokreće na konkretno djelovanje.

Takvim postupanjem, znali to ili ne, stavljaju se uz bok milosrdnom Samarijancu kojega Isus u svojoj prispodobi (usp. Lk 10, 29-37) stavlja za primjer i uzor djelatne ljubavi: „Idi pa i ti čini tako“ (r. 37). On je jedini lik, iz ove dobro znane prispodobe, koji ne ostavlja čovjeka u nevolji. Naprotiv! Vidi ga, sažali se nad njim, pristupa mu i pomaže. Ova, možemo reći, četiri koraka djelatne ljubavi ozbiljuju se i u našoj gimnaziji.

Uz to što svake godine na poticaj Hrvatskoga Karitasa o Božiću i Uskrsu prikupljamo novčana sredstva, u ovoj smo školskoj 2012./2013. godini učinili puno više. Nakon razgovora i dogovora na satovima Vjeronauka uključili smo se u projekt kumstva u Africi tako da smo svoje dobrovoljne priloge poslali misionarkama Školskim sestrama franjevkama iz Splita koje djeluju u DR Kongu. Posredovanjem sestara postali kumovi mladoj Afrikanki Iragi Chanceline Baguma.

Što to za Iragi konkretno znači? Prikupljenim novcem omogućili smo joj da nakon pauziranja, zbog manjka financijskih sredstava, upiše treći razred srednje strukovne škole. Do kraja obrazovanja preostaju joj tri godine. Nadamo se da će Iragi biti sretna u svom školovanju i blažena, kao što joj ime znači u Mashi jeziku. Mi ćemo se sa svoje strane potruditi da tako i bude jer doniranje samo stotinu eura, koliko košta jedna školska godina, našem humanitarnom srcu pruža veliku radost. U tome smo se posebno osvjedočili za proslave 90. obljetnice naše gimnazije kada su se učenici, osobito učenice prvog razreda, među kojima neke volontiraju u udruzi Srma ili su članice FRAME, dosjetile prodajom kolača ostvariti dodatne iznose za naše kumče u Africi.

Druga akcija koju smo organizirali bila je prikupljanje dobrovoljnih priloga, koliko tko može i hoće, za Marijine obroke. Naime, potaknuti emisijom na HRT-u o ovom projektu, razgovarali smo na satu Vjeronauka o velikom dobru koje i mi možemo učiniti za gladnu djecu svojom malom gestom. Učenik trećeg razreda ponukan našim promišljanjima došao je do propagandnoga materijala o Marijinim obrocima, te se akcija prikupljanja pomoći iz našega srca utjelovila u humanitarni čin. Trajala je tijekom Došašća. Ishod: trideset i tri godišnja obroka! Dakle, hranit ćemo trideset i troje učenika tijekom jedne godine - jedan malo veći razred. Neke osobito socijalno osjetljive učenice tražile su da akcija traje čitavu školsku godinu.

Suosjećanje s potrebnima, u kontekstu vremena u kojem živimo, ne ostavlja nas ravnodušnima. I mi smo dionici onoga dijela hrvatskoga puka koji u humanitarnim akcijama ima Veliko Srce. Tako nas je ganula potreba male Nore. Naše su vicematurantice došle na ideju da u gimnaziji pokrenu prikupljanje novca kojim bismo i mi dali svoj prilog Norinom liječenju. I bijaše tako!

Dobri primjeri potiču i privlače te u srce radost uvlače.

Vjerujem da naši dragi učenici, dobri mladi ljudi, neće stati u svom humanitarnom djelovanju.

Živi bili i opet vidili potrebu bližnjega - očima, srcem i djelom.

s. Natanaela Radinović